Jedan od posljednih izgrađenih dvoraca početkom 20.stoljeća za vrijeme vladavine Austro Ugarske Monarhije (1903. 1906.) prema projektu budipeštanskog arhitekta Istvana Mollera. Navodno, razlog gradnje novog dvorca bio je obećanje koje je grof Mailath dao caru Franji Josipu I., za vrijeme njegova posjeta Donjem Miholjcu 12.rujna 1901.godine, da će do njegova sljedećeg posjeta Donjem Miholjcu sagraditi dvorac u lovačkom stilu.
Kule cilindračna oblika, nemirne krovne plohe, visoka krovišta, ukrasni dimnjaci, terase s neoklasicističkim balustradama, ograde od kovanog željeza te ostale arhitektonske pojedinosti različitih historicističkih obilježja, govore o prepoznatljivom engleskom stilu Tudora.
Dvorac je građen na četiri etaže:podrumski prostor, prizemlje, kat i potkrovlje. Tlocrt je dvotrakt oko središnjeg hodnika koji u sredini dvorca prelazi u predvorje sa stubištem, galerijom i izlazom na vrtnu terasu. Centalni sistem usisavanja prašine, vlastiti vodovod te tri načina grijanja (centralno na toplu vodu, otvoreni kamin i kalijeve peći) jasno ukazuju da je dvorac za tadašnje vrijeme bio vrlo moderan. Ručno izrezbareni drveni zasloni na prozorima štitili su za vrijeme vrelih ljetnih dana te u vrijeme hladnih zima.
