Nakon oslobođenja od turske vlasti 1687.godine, Donji Miholjac bio je pod upravom Dvorske komore. Carski dvor rasprodavao je i djelio velike posjede u Slavoniji i to uglavnom strancima (vojskovođama i zaslužnima u borbi protiv Turaka). Car Karlo VI.daruje posjed pod nazivom Valpovačko vlastelinstvo (Donji Miholjac, Valpovo) Antunu Petru Hilleprandu von Prandau (1676. 1737.) savjetniku bečke komore. Od tada Donji Miholjac postaje vlastelinski grad, dolazi do društvenog, kulturnog, gospodarskog i prometnog razvoja mjesta.
Nakon smrti posljednjeg muškog nasljednika obitelji Prandau, imanje se djeli njegovim kćerima. Kći Štefanija dobiva miholjački dio (koji iznisi cca 40.000 k.j.) bogat hrastovim šumama i lovištem te plodnom zemljom. Udajom Štefanije von Prandau 1852.godine za grofa Đuru mailatha von szakhely, državnog suca, veleposlanika, osnivača mađarske akademije znanosti, posjed postaje vlasništvo grofa Mailatha. U braku Štefanije i Đure Mailatha rođeno je pet sinova (Đuro, Josip, Geza, Ladislav i Gustav) te dvije kćeri Etelka i Šarlota. Nakon tragične smrti grofa Đure (ubijen je u pljački), imanje vodi grofica Štefanija koja često organizira dobrotvorne i humanitarne akcije. Nakon smrti Štefanije Mmailath 1914.godine pri podjeli nasljedstva, braća i sestre se odriču u korist Ladislava Mailatha (1862. 1934.). Ladislav Mailath se ženi groficom Ilmom Hadik de Futak 1905.godine u Budimpešti te vodi imanje sve do 1923.godine kada se prodaje braći Schlesinger. Braća Schlesinger bježe ispred njemačke okupacije 1941. godine i od tada je dvorac, sve do danas, sjedište općinskih gradskih vlasti.
Izrađen je 1818. u kasnobaroknom stilu. Na uličnom pročelju devetnaest je jednakih prozora s kasnobaroknim ukrasima, a na dvorišnom je niz volti zatvorenih prozorima. Dvorac krasi dekorativni trijem-poveznica starog i novog dvorca.
