Nastanak perivoja u Donjem Miholjcu vezan je uz obitelj Hilleprand von Prandau i grofa Mailatha. Iako prvi projekt perivoja nije očuvan, povijesne činjenice govore da se nastanak perivoja može povezati s 1818.godinom. Naime te je godine udovica Josipa Ignaca, Marija Ana rođ.Pejačević, za svog sina Karla Sigismunda von Prandau dala izgraditi dvorac i uz njega podići perivoj u duhu tadašnjeg vremena. Današnji izgled velikim dijelom je uredio Gustav Prandau koji je dio svoje velike vrtlarije preselio u Donji Miholjac zbog povoljnije i blaže klime. On je zaslužan za razvoj dendro-proizvodnje, izgradnju staklenika i klijališta, a imanje vodi od 1834.godine. Treba napomenuti da je vrtlarija obitelji Prandau bila jedna od vodećih u Monarhiji, te da se biljni materijal izvozio u gotovo sve zemlje, posebno grab (Carpinus betulus) uzgojen u kontenjerima za daljnji transport. Ipak, krajnji izgled perivoja daju Ladislav Mailath i njegova žena Ilma Mailath.
Osnovu ovog uresnog vrta čini pejzažni perivoj s umetnutim elementima historcizma i sesije kao pečat ukusa vlasnika. Ideja Gustava Prandaua bila je u sklopu imanja podignuti što prirodniji vrt s mnoštvom autohtonih, ali i uvezenih biljnih vrsta. Parteri su nepravilnih površina i puni nižeg šumskog bilja, a dendrološka osnova zapravo je matičnjak s puno različitih zbirki drveća i grmlja.
Imanje na kojem se prostire možemo podjeliti na četiri dijela:
– površinu oko objekata uređenu u historicističkom slogu s osnovom pejzažnog perivoja.
– matičnjak, koji se nalazi u tzv. Neteči, s obiljem vrijednih biljnih vrsta,
– izložbu, tj.dio ispred staklenika koji je obilježavao bogatu i iskusnu vrtlariju,
– rasadnik i voćnjak sa 148 kultivara patuljastih voćaka.
Perivoj je imao grijane travnjake, bio je osvijetljen i uvijek otvoren građanstvu, a posebno vrijedna bila je zbirka od 60 vrsta rododendrona i 103 vrste kamelija.
Danas je perivoj zaštićen u povijesnoj svojoj veličini od 16 ha. Osnova perivoja ostala je očuvana, no zbog nepotpune njege potrebna je revitalizacija. Godine 2003. izrađena je povijesna studija i dane su osnove obnove kao i glavna valorizacija.
VRIJEDNE BILJNE VRSTE:
Parteri – determinirano je preko 80 vrsta biljaka livade, tj. prizemnog šumskog rašća od kojih treba istaknuti: Eranthis hyemalis – titru ozimicu, Fritillariu megeagris običnu kockavicu, Allium urisinum medvjeđi luk.
VRIJEDNI PRIMJERCI DRVEĆA:
Robinia pseudoneaeia „Unifolia“, Carpinus betulus „Pendula“, Acerpsudoplatunus „Leopoldii“, Taxodium distichum, Magnolia pomifera „Umbraculifera“, te mnogi habitualno vrijedni primjerci Sophora i Aesculusa.
